Protekla misa za stradale u događajima u Blajburgu u sarajevskoj katedrali uvreda je za sve one koji veruju u vrednosti hrišćanstva jer postavlja ustaše na pijedestal i slavi ih gotovo kao hrišćanske mučenike, kaže glavni savetnik Svetskog jevrejskog kongresa Menachem Rosensaft.
Osnivač Međunarodne mreže dece žrtava Holokausta, čovek čiji su roditelji preživeli strahote logora Aušvic i Bergen - Belsen, te dugogodišnji borac za sećanje na stradale u Drugom svetskom ratu, za Al Džaziru Balkans navodi da se celovitost sećanja gubi onog trenutka kada istorija počne da se negira I iskrivljuje.
Dodaje da zločine ne treba porediti, ali i da "nema razlike u veličanju ustaša, pokušaju negiranja genocidnih zločina koje su počinile trupe Republike Srpske pod zapovedništvom Ratka Mladića u Srebrenici ili proglašavanja pripadnika Handžar divizije herojima i uzorima".
Svetski jevrejski kongres osudio je misu za Blajburg, nedavno održanu u Sarajevu. Kako komentarišete taj potez Crkve u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj?
– Jedna je stvar moliti se za duše grešnika i prokletih (mada sam sasvim siguran da porodice žrtava ustaša ne bi bile ovako blage), ali ova misa postavlja ustaše na pijedestal i slavi ih gotovo kao hrišćanske mučenike. Ovo je uvreda za sve one koji veruju u vrednosti hrišćanstva.
Pristalice mise pokušavaju prikazati nas koji to smatramo uvredljivim kao antihrišćanske i antikatoličke elemente u društvu. Ovo pitanje nema nikakve veze s verskim pravima, ali ima svaku vezu s našim pravom na prigovor zbog još jednog glorifikovanja osoba koje su ubile ili učestvovale u ubistvima stotina hiljada nedužnih muškaraca, žena i dece.
Šteta što se Hrvatska katolička crkva uključila u ovaj grubi pokušaj iskrivljavanja istorije.
Balkan su potresali mnogi ratovi i zločini, koji se različito tumače. S druge strane, jevrejska zajednica ima jaku kulturu sećanja, kojom čuva spomen na sve kroz šta je prošla kao neotuđiv deo svog postojanja. Kako balkanski narodi mogu krenuti tim putem? Balkanske nacije imaju međusobno oprečne odnose prema istoriji i stradanjima svog i drugih naroda? Je li pravo vreme za ispravno tumačenje istorije iza nas?
– Najvažniji deo sećanja jeste iskrenost. Onog trenutka kada se počne negirati ili iskrivljavati istorija gubi se celovitost sećanja. To znači da Hrvatska i hrvatski narod moraju jasno i nedvosmisleno prepoznati da su ustaše pod vođstvom Ante Pavelića brutalno i sistematski ubijale stotine hiljada Srba i desetine hiljada Jevreja, kao i Roma, te hrvatskih antifašista.
Ovo mora biti početak svake rasprave o istoriji Hrvatske tokom Drugog svetskog rata. Svaki pokušaj veličanja ustaša ili njihovo prikazivanje kao išta drugo osim hladnokrvnih ubica namerno je krivotvorenje istorije.
Isto vredi i za ostale balkanske nacije i etničke grupe. Srbi su bili žrtve ustaša kod Jasenovca i na drugim mestima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. No, srpski ultranacionalisti Republike Srpske počinili su genocid nad bosanskim muslimanima u Srebrenici, a bosanski muslimani počinili su brutalne ratne zločine nad Srbima i Jevrejima kao pripadnici tri divizije Waffen-SS-a, uključujući najistaknutiji zloglasni planinarski odred Handžar Waffen-SS.
U suštini, iako same zločine ne treba porediti, nema razlike u veličanju ustaša, pokušaju negiranja genocidnih zločina koje su počinile trupe Republike Srpske pod zapovedništvom Ratka Mladića u Srebrenici ili proglašavanja pripadnika Handžar divizije herojima i uzorima. To su sve različiti primeri pokušaja iskrivljavanja istorije.
Genocid i drugi ratni zločini tumače se kao pobede ili kao motivi provokacija. Kakvu budućnost bilo kojem delu sveta donosi stanje u kojem se stradanje drugog koristi kao oružje protiv njega?
– Svi oblici genocida i zločina protiv čovečnosti moraju biti osuđeni nedvosmisleno i bezuslovno. Svako ko pokušava da racionalizuje ili odbrani progon i ubistva nedužnih muškaraca, žena i dece postaje retroaktivno saučesnik u zločinu. To vredi za Aušvic, kao i za Jasenovac.
Proslaviti ili rehabilitovati masovne ubice znači prihvatanje njihovog delovanja, a za genocid nikada ne može biti opravdanja. Nikada se genocid ne može tumačiti kao pobeda ili njegovi počinioci kao mučenici.
Jevrejska zajednica na Balkanu pretrpela je velika stradanja u proteklom veku. Kako tumačite odnos prema njoj u balkanskim državama?
– Danas su jevrejske zajednice na Balkanu – donekle s izuzetkom Bugarske – ostaci onoga što su bile pre Holokausta. Nekada velike zajednice u Solunu, Sarajevu, Osijeku, Beogradu, Travniku ili Zagrebu imale su ogroman uticaj na svoje gradove i kulture u gotovo svim sferama života. Ipak, današnje jevrejske zajednice na Balkanu ostaju sastavni deo njihovih društava, mada s daleko skromnijom prisutnošću.
Teško je reći koliko su ljudi danas u balkanskim zemljama svesni nasleđa koje su Jevreji ostavili u svojim gradovima tokom istorije, a verovatno će ta svest dodatno kopniti s novim generacijama. Žao mi je što se to događa. S druge strane, srećan sam kad vidim da je broj manifestacija antisemitizma na Balkanu na mnogo nižem nivou nego u ostalim delovima Evrope u kojima se Jevreji osjećaju mnogo ugroženijima.
Rekao bih da je najteže pitanje za Jevreje na Balkanu to što slede istorijsku istinu – poput nazivanja ustaša onim što su zaista bile ili insistiranja na adekvatnom prikazivanju Jasenovca kao mesta brutalnog genocida – te ne podržavaju ultranacionalističke istorijske narative. Zbog ovakvih stavova često su proglašeni izdajnicima zemalja u kojima žive.
U vezi sa prethodnim pitanjem, celu Evropu, pa i šire potresa jačanje ekstremne desnice, koja negira (najblaže rečeno) stradanja Jevreja, muslimana i brojnih drugih manjina i izbeglica. Kakva je budućnost za jevrejsku, a i svetsku zajednicu ako se taj trend nastavi?
– Svedoci smo porasta fašizma, neonacizma i antisemitizma u mnogim delovima Evrope i drugde, što je zaista zastrašujuće. Predobro znamo da su konačne posledice antisemitizma i drugih oblika etničke mržnje zauvek ostavile trag u plinskim komorama u Aušvicu, brutalnosti počinjene u Jasenovcu, Srebrenici, Ruandi...
Ovi stravični zločini nisu se dogodili u nekakvom vakuumu. Oni su bili apsolutno predvidljivi kao zaključak procesa koji počinje širenjem različitih oblika ideologija mržnje. Zbog toga mi, kao međunarodno društvo, moramo odbaciti bilo koji oblik antisemitizma, islamofobije, ksenofobije ili drugih sličnih pojava. Moramo istupiti kad je bilo koja manjina progonjena ili napadnuta. Praviti kompromise sa zlom, minimizirati ili ignorisati ga znači prihvatati zlo i biti saučesnik u njemu.
U novembru prošle godine predsednik Svetskog jevrejskog kongresa Ronald S. Lauder naglasio je u govoru na Papinskom univerzitetu Gregoriana u Rimu: "Rasizam je apsolutno neprihvatljiv, moramo ga iskoreniti. Antisemitizam je apsolutno neprihvatljiv, moramo ga ukloniti. Islamofobija je apsolutno neprihvatljiva, moramo je izbrisati. Napadi na hrišćanske zajednice i hrišćanske pojedince apsolutno su neprihvatljivi. Moramo ih zaustaviti i sprečiti njihovo ponovno pojavljivanje."
Lauder dalje dodaje da će "kampanja protiv rasizma, antisemitizma, islamofobije i antihrišćanskih napada biti beskrajno korisnija ako se ujedinimo. Hrišćani treba da vode u odbrani Jevreja i muslimana. Muslimani bi trebalo da vode odbranu hrišćana i Jevreja. Jevreji bi trebalo da vode u odbrani muslimana i hrišćana. I svi se moramo zajedno boriti protiv rasizma."
Genocid u Srebrenici negira se, Holokaust se relativizira, masovne deportacije i koncentracijski logori dovode se u pitanje, a veličaju se zločinci, zločinački pokreti. Kako se izboriti s tim stanjem?
– Kao što sam ranije rekao, svaki genocid mora biti prepoznat kao stravičan zločin koji se nikad ne može opravdati, relativizirati, iskriviti ili umanjiti. Onaj ko slavi nacizam ili naciste nema mesta u savremenom građanskom ili političkom društvu. Isto vredi i za sve koji slave ustaše. Zato moramo javno osuditi svaku sugestiju da su ustaše hrvatski domoljubi ili da su nacisti na bilo koji način "dobri Nemci".
Ideologije mržnje po definiciji su odvratne. Dužni smo ustati protiv tih pojava – kad god navijači izvikuju "Za dom spremni" ili kad jedna sarajevska katedrala demantuje sećanje na sve ustaške žrtve držeći misu upravo tim ustašama, koje lažno prikazuje kao heroje i mučenike koji su pali za slobodu i nezavisnost moderne Hrvatske.
Izvor: Al Džazira