U organizaciji Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu u saradnji sa Heinrich Boll Stiftung, Haver Srbija, i Memorijalnim centrom Staro sajmište 15. decembra održan je drugi dan konferencije "Ako ne tada, sada, Memorijalizacija Starog sajmišta".
Prezentacija "Projekti o Starom Sajmištu: borba za očuvanje sećanja" bila je jedna od tema o kojoj su drugog dana konferencije diskutovali dr Milovan Pisarri, Shoah Lab, Institut za filozofiju i društvenu teoriju i panelisti Asja Drača Muntean, izvršni direktor, Memorijalni centar „Staro sajmište“; Nebojša Milikić, Kulturni centar Rex; Una Ćirić, Nikola Polić, Adem Tutić, Filmski festival Slobodna zona; i Nada Banjanin-Đuričić, nastavnik sociologije u Železničkoj tehničkoj školi u Beogradu.
O tome kako balansirati između memorijalizacije teške istorije ovog mesta i onoga što se trenutno dešava, govorio je dr Milovan Pisarri koji je podsetio je da je 2007. godina bila ključna za Staro Sajmište.
"Britanska grupa Kosheen je te godine trebalo da održi koncert u Spasićevom bataljonu, međutim opština Novi Beograd je intervenisala i isti zabranila uz obrazloženje da takve manifestacije ne mogu da se održavaju na mestu stradanja. To je bio jako važan trenutak od kojeg su mnogi pojedinci kroz razne projekte počeli da se aktivno bave ovim lokalitetom" podsetio je Pisarri.
“Nešto kasnije, televizija B92 je snimila dokumentarni film o ovom mestu, i to je bila jedna od prvih inicijativa putem koje su ljudi mogli da saznaju šta se tačno dešavalo na Starom sajmištu. Od tada su počela da se organizuju javna vođenja, nastavnici poput Nade Banjanin su na svoju inicijativu organizovali posete sa đacima, a 2015. je Arhiv Beograda napravio prvu bazu podataka sa žrtvama ovog logora.
Istraživanje, sećanje i edukacija su tri stvari koje idu zajedno po pitanju Holokausta. Drago mi je što su međunarodne organizacije prepoznale važnost ovog mesta a paralelno Srbija je kao država kroz pristupanje Ihri i donošenju Zakona o otklanjanju posledica oduzimanja imovine žrtvama Holokausta koje nemaju živih zakonskih naslednika i organizovanih poseta Jad Vašemu dosta uradila kada je reč o sećanju i obrazovanju o Holokaustu”, zaključio je Pisarri.
Nebojsa Milikić iz Kulturnog centra Rex osvrnuo se na problematiku da u današnje vreme veliki procenat mladih ne veruje da se Holokaust dogodio.
“Debate nema a oni kojima se obraćaju često odgovaraju negacijom, u Americi na primer 40 odsto ljudi veruje da je Holokaust teorija zavere, skoro smo u Rexu imali projekat o tome. ” rekao je Milikić i dodao da je kontekstualizacija problem jer se većina pita kako je Evropa sve to dozvolila.
Ispred festivala Slobodna zona na konferenciji je govorila Una Ćirić koja je predstavila aplikaciju "Svetlost svitaca" na kojoj su radili srednjoškolci a putem koje se virtualno može obići Staro Sajmište.
“Želeli smo da mladima ukažemo na jednu od lokacija Holokausta o kojima naši sugrađani ne znaju mnogo i da otvorimo tu važnu temu kulture sećanja pa i zaborava. Zato smo rešili da kroz spoj umetnosti i tehnologije kroz aplikaciju damo nov pristup učenju istorije i toga kako se sećamo žrtava. Namenjen pre svega mlađoj populaciji, sadržaj aplikacije na jedinstven način objašnjava šta je antisemitizam i ugrožavanje ličnih prava. Emocionalni doživljaj istorije srednjoškolaca koji su radili na aplikaciji pretočen je u umetnički izraz i prilagođen komunikaciji sa mladima. Aplikacija i vodič se nalaze na sajtu Slobodna zona i besplatni su za preuzimanje” rekla je Ćirićeva.
O značaju edukacije najmlađih generacija podsetila je Nada Banjanin, nastavnik sociologije u Železničkoj tehničkoj školi u Beogradu koja je tokom izlaganja prezentovala publikaciju “To što radiš., važno je”, namenjenu nastavnicima.
“Kod organizovanih poseta mestu stradanja ključna stvar je priprema. Za razliku od stručnog vođenja eksperta turističkog vodiča, nastavnik ima neku drugu vrstu stručnosti. Priprema se dešava u učionici kroz odnos između učenika i nastavnika jer Holokaust nije obična tema, to nisu jednačine, zato mora poseban pristup da postoji. Ako su učenici i nastavnici pripremljeni tek tada možemo da idemo u posetu mestu stradanja.” rekla je Banjanin i dodala da nikada ne preteruju sa brojem učenika koje vode.
O obrazovnim programima o Holokaustu govorili su i Sonja Viličić iz Havera i Miško Stanišić iz Teraforminga koji je govorio više o edukativnom materijalu: Ester: ilustrovane priče o životu u predratnoj Srbiji i žrtvama Holokausta u koncentracionom logoru na Sajmištu.
Tekst: Isidora Bijelić