U četvrtak 6. oktobra, u Knjižari Akademija, održana je promocija knjige Jasne Levinger Goy "Iz opsednutog Sarajeva, Memoari bivše Jugoslavenke". Na promociji su govorili glumac Dejan Čavić, profesorka književnosti Rada Stanarević i književnik Vule Žurić. Pozdravljajući prisutne, Jasna je istakla kako je ovo priča o njena tri života.
Prisećajući se života u Sarajevu, gde je pre 32 godine upoznao autorku knjige, glumac Dejan Čavić govorio je o prvom susretu sa Jasnom nakon opsade kao i o svojim prvim utiscima nakon čitanja knjige koju je ocenio kao "impresivnu".
"Kada je izašla iz sarajevskog pakla, u Beogradu smo mnogo razgovarali i pričala mi je šta je doživela, sve aspekte tog očajnog života i ja sam slušajući je mislio Bože koliko je sve ovo romaneskno. Pomislio sam: Ovo mora da se napiše, to vredi da bude napisano. U tim trenucima, u njenim rečima je bilo i očaja i straha a najmanje nade i prisebnosti. Sećam se dana kada mi je stigla Jasnina knjiga, posvetu i dalje čuvam i ona glasi: "Dragi Dejane i Goco, nadam se da će vam se moj životopis dopasti i da vas neće previše potresti. Voli vas Jasna"
Potreslo nas je itekako. Čim sam dobio knjigu, pročitao sam je odmah, progutao sam je, i bio sam ošamućen i veoma impresioniran jer to je knjiga impresivna " zaključio je Čavić.
Profesorka Rada Stanarević započela je izlaganje o knjizi rečenicom kako bez obzira na to što je živela i u Sarajevu i što sada živi u Beogradu ona se ne oseća ni kao Sarajka ni kao Beograđanka.
"Čitajući ovu knjigu zapitala sam se a šta sam ja. I spoznala sam da sam ja ono što su moji roditelji, ja sam Krajiškinja. Ja sam u Sarajevo dospela u periodu kada su se sve ove moje Sarajlije već uveliko poznavali iz obdaništa, iz škola, a ja sam tada došla " s neba pa u rebra" i ostala sam tu do 1992. godine.
Imala sam sreću da sam ranije napustila Sarajevo nego moja Jasna. Ona je ostala pet meseci a moja porodica i ja smo uspeli da pobegnemo na sopstveni rizik posle 40 dana. Rekla sam Jasni da joj je divan naslov jer nije to tada bilo okruženo Sarajevo, to je bilo opsednuto i ludo, jedno opšte ludilo koje je izgubilo razum za lepo, za dobro, za prijateljsko, za život i za svaki smisao života, to je bilo opsednuto Sarajevo" rekla je profesorka.
Književnik i kritičar Vule Žurić dodao je da sve što je u knjizi izrečeno je bila jedna vrsta "prečišćenja" i potrebe da se kaže i da se ostavi na papiru sve ono što je loše, a da se okrene ka životu koji ne može da bude lošiji od onoga kakav je bio. I da knjiga poručuje da mora biti nekog svetla na kraju tunela, kao i da to svetlo postoji i da govori koliko je život veličanstven.
Promociji su prisustvovali glumac Aljoša Vučković sa suprugom, vrhovni rabin Isak Asiel, književnici, brojni prijatelji i kolege autorke.
Tekst i fotografije: Isidora Bijelić
Tagovi
Holokaust