Kneginje Ljubice 14, 11000 Beograd

Kultura

Intervju Miloš Janković: Kadiš je krik, vapaj i molba da se zlo nikada ne zaboravi
22.4.2023.

U organizaciji Saveza jevrejskih opština Srbije i podršku Ambasade Izraela, 20. aprila u Jevrejskom kulturnom centru održana je promocija zbirke poezije “Kadiš”, Miloša Jankovića, pesnika i predsednika UKS.
Tom prilikom, u intervjuu za web portal Saveza jevrejskih opština Srbije, Janković je ispričao kako je nastala zbirka poezije “Kadiš”, koje mu je savete dao Danilo Kiš kao i šta znači u današnje vreme biti pesnik.

Od vaših knjiga naročito su zapažene zbirke poezije "Nebesnik" i "Žrtvenik" u kojima ste opisali stradanja u Holokaustu. Poslednja u nizu je “Kadiš” koja je imala promociju 20. aprila u Jevrejskom kulturnom centru. Recite nam nešto više o zbirci.

Kadiš je, zapravo, svojevrstan sažetak, deo Žrtvenika, koji je tematski sasvim posvećen isključivo žrtvama Holokausta, dakle – Jevrejima, jevrejskom narodu. To je moja lična, zaupokojena, pesnička, stihovima iskazana molitva, neka vrsta omaža, koji je i krik, i vapaj, i molba – da se nikada, ali baš nikad, ne zaboravi to umu nepojamno zlo, koje je nemoguće objasniti, nemoguće shvatiti, u koje je nemoguće proniknuti razumom, a ostati neužasnut. Da, bilo je velikih zločina, i prema drugim narodima, i u drugim periodima ljudske istorije, pa i u vreme Drugog svetskog rata – setimo se pogroma Roma, ili Srba, na teritoriji NDH, ali holokaust i zločini počinjeni nad Jevrejima sve to prevazilaze, ne mislim samo brojčano, već u svakom drugom aspektu, a naročito po tome što je to bila sistemska, organizovana namera da se jedan narod istrebi. 

Da li će se nova zbirka pesama naći u slobodnoj prodaji i gde će moći zainteresovani da je nabave?

Kadiša nema, niti će ga biti u slobodnoj prodaji, za razliku od Žrtvenika. Kadiš nije nova knjiga, on je objavljen 2020. godine, u januaru, neposredno pred obeležavanje 75.godišnjice oslobođenja Aušvica i tamo je, u samom Aušvicu, u Birkenau zapravo, prvi put i promovisan i tamo je čitana iz njega uvodna pesma, Razbrajalica, čemu sam, kao autor, bio pozvan da prisustvujem.To mi je bio jedan od najznačajnijih trenutaka u životu, zaista. Osim toga, u Žrtveniku se bavim, pored dela koji je tematski vezan za holokaust, i sovjetskim logorima, gulazima, i žrtvama u njima, kao i logorima koji su, poput Jasenovca, Jastrebarskog ili Paga, postojali na teritoriji nekadašnje Jugoslavije, kraljevine Jugoslavije, a u nekim pesmama se dotičem i zla koje se na ovim prostorima odigralo tokom ratnih sukoba 90-ih godina prošlog veka. Kadiš je, rekoh, poseban, meni vrlo, vrlo poseban – i stoga ga i nema u prodaji, njega poklanjam, onima za koje procenim da im to o čemu govorim - pevam znači koliko i meni.  


 

Aktivistkinja Sonja Liht je čitajući vašu zbirku pesama istakla da ju je “Kadiš” vratio u detinjstvo i dodala da je podsećanje na Holokaust i stradanje  srpskih Jevreja i dalje veliki stvaralački izazov i obaveza. Kroz vaš umetnički opus susretali ste se sa raznim temama, koje su vam bile najzahtevnije?

Objavio sam preko 90 knjiga, od toga njih 60 su zbirke poezije, a pisao sam i romane, kratke priče, eseje, književnu kritiku, sastavio par pesničkih antologija – ali ovo što bi se moglo uslovno nazvati logorska literatura je tema nad temama, i dalje me zaokuplja, i dalje istražujem, čitam sve do čega mogu da dođem s tim u vezi, kao što i dalje mislim da nisam sve na tu temu rekao - napisao, a naročito stoga što znam da se o tome mora govoriti, svakodnevno, da se to nikad i nikako ne sme zaboraviti – jer bi taj i takav zaborav bio ponovljeni zločin nad svim tim nevinim žrtvama, ali i velika opasnost da se nešto slično ponovi. Na kraju, a zapravo ono najvažnije –  million jevrejske dece ispod 16 godina starosti, koja su ubijena u holokaustu, bar kod mene stvara svakodnevni osećaj stida, tužne bespomoćnosti, ali i odgovornosti nad njihovom nevinom žrtvom – i zato je sećanje na njih, pa makar i kroz poeziju, najmanje što čovek može, mora i treba da učini.

U vašem legatu u Adligatu se nalazi i pismo Danila Kiša koje vam je uputio za rođendan 1981. godine, u kojem između ostalog navodi "ne slušajte ničije savete pa ni ovaj". Neposredno nakon odgovora nastali su Kiševi "Saveti mladom piscu". Kakav je uticaj njegovo pismo tada ostavilo na vas ako uzmemo u obzir da ste u to vreme bili mladi književnik? Da li ste usvojili nešto od njegovih saveta i da li ih i danas primenjujete?

Ne može se reći da sam tada bio – mladi književnik – iako sam ja to za sebe tada mislio, mada danas, evo, posle svih godina i toliko objavljenih knjiga – ja prvi sumnjam u to da sam zaista pisac. Ali, imao sam 18 godina, za razliku od ovih današnjih 60, pisao sam svakodnevno, čak sam bio napisao i roman, možete misliti, čiji sam rukopis bio poslao Danilu Kišu, s molbom da mi kaže šta misli o njemu. Kiš je u to vreme bio lektor za srpski jezik na Univerzitetu u Parizu, čini mi se, i odgovorio mi je pismom, u kojem mi je dao i neke savete u vezi sa pisanjem, pa i taj koji ste naveli. Kasnije, godinu dana kasnije mislim, objavio je svojih čuvenih "100 saveta mladom piscu", među kojima se nalaze i neki od onih koje je bio napisao meni, u pismu. Ja od tada verujem da je tih 100 saveta nastalo kao posledica pisma meni – mada, naravno, nemam dokaza za to, ali – ja verujem, i to je onda za mene tako, a na stranu što mi godi sujeti da u to verujem.  

Godine 2020. ste obeležili 35 godina od kako pišete i objavljujete, a ujedno važite za jednog od najnagrađivanijih srpskih književnika, čije su pesme prevedene i na indonežanski jezik. Šta za vas predstavljaju nagrade i da li ima neka koja vam je posebno važna?

U Srbiji postoji, neko je to sve uredno pobrojao negde, preko 400 književnih nagrada, od kojih se oko 250 dodeljuje za poeziju. Naravno da sve te nagrade nisu podjednako važne, niti, nažalost, nagrade uvek i zaista odražavaju vrednost nečijeg stvaralaštva. Mnogo kojekakvih, recimo to tako – čudnih i posvemu neknjiževnih – stvari se događa oko nagrada, nagradjivanja i nagradjenih knjiga i pisaca, ali to je posebna priča, od žirija i njihovih kriterijuma, preko zakulisnih radnji, lobiranja, pa i svojevrsne tamte-za-vamte trgovine. No, tako je kako je, a za nadati je se da će jednom biti onako kako bi trebalo i na tome – da tako i bude – trebalo bi raditi. Što se mojih nagrada tiče – meni najznačajnija je ona koju sam dobio još kao relativno mlad pesnik, sa nekih 27 godina, a to je – da sam smeo, bez pitanja, podvlačim – bez pitanja da to učinim – da sednem za sto, kafanski sto, Branislava Brane Petrovića, pa čak i da se, neupitan, obratim maestru Petroviću, bez bojazni od posledica takvog ponašanja. Zaista, to mi je najveća nagrada koju sam dobio za svoje književno delo, ako mogu svoje pisanje da nazovem – delom.

Kakav savet biste danas dali mladim budućim književnicima? Kakvo je vaše mišljenje o  poziciji pesnika u današnjem društvu, ne samo na ovim prostorima nego i u svetu?

Ne postoji uzaludniji posao od pisanja, pisanja poezije naročito. Pesnici su danas, ali i ne samo danas, uvek nekako na margini društva, lišeni uticaja na društvene tokove i sistem vrednosti, naročito, iako je to paradoksalno, u domenu estetike, ali i etike, moralnosti postupanja i bivstvovanja, bez obzira na privid koji se stiče uzimajući u obzir poznatost nekih od njih, nagrade, intervjue. Pomalo imaju poziciju nužnog zla, ako se tako to može reći. Slušaju ih, ali ih zapravo – ne čuju, niti im priznaju da upravo oni, pesnici, predstavljaju poslednju branu u ovom savremenom obezduhovljenju i raščovečenju kojem svedočimo. Vek novih tehnologija i stravično ubrzane istorije nije sklon pesnicima ni njihovim moralnim dilemama i normama. Ali, uprkos tome, nema značajnijeg ni lepšeg zanimanja od toga – biti pisac, jer je to još jedino područje apsolutno čiste duhovne, ljudske slobode. Nisam dostojan da delim savete, nikome, ne umem ni samog sebe da posavetujem kada mi je to potrebno, ali sam siguran u jedno – čitati i pisati, čitati i pisati, i činiti to svakodnevno, uprkos svemu i svima, uprkos sebi pre svega, i verovati, verovati u to što radite – naročito onda kada se čini da ne postoji nijedan validan i racionalan razlog za to verovanje.

Razgovarala: Isidora Bijelić


Specijalno pismo ministra spoljnih poslova Izraela upućeno Braći i Sestrama u svim jevrejskim zajednicama širom sveta

MINISTAR SPOLJNIH POSLOVAJerusalim, 20. Mart, 2024. Predmet: Specijalno pismo ministra spoljnih poslova Izraela upućeno Braći i Sestrama u svim j...

DETALJNIJE
Šuma budućnosti: Ambasada Izraela poklonila Beogradu 75 sadnica bora

Ambasada Izraela zajedno sa predstavnicima jevrejskih opština u Srbiji, izraelske poslovne zajednice i prijateljima Države Izrael, u saradnj...

DETALJNIJE
Jevrejski pregled - izdanja za 2024. godinu

Jevrejski pregled, glasilo zajednice, distribiura se svim jevrejskim domaćinstvima u zemlji, velikom broju jevrejskih čitalaca u inostranstvu, kao ...

DETALJNIJE
Promocija knjige We survived 4 - Yugoslav Jews on the Holocaust

Povodom obeležavanja Međunarodnog dana sećanja na žrtve Holokausta, Jevrejski istorijski muzej i Memorijalna komisija Jevrejske opštine Beog...

DETALJNIJE