Memorijalni muzej Holokausta SAD
ENCIKLOPEDIJA HOLOKAUSTA
DOKUMENTOVANJE BROJA ŽRTAVA HOLOKAUSTA I NACISTIČKOG PROGONA
Holokaust je najbolje dokumentovani slučaj genocida. Uprkos tome, izračunavanje tačnog broja pojedinaca ubijenih kao rezultat nacističke politike je nemoguć zadatak. Ne postoji nijedan dokument iz vremena rata u kome se precizno navodi koliko je ljudi ubijeno.
KLJUČNE ČINJENICE
- Pred kraj rata, Nacisti i njihovi saradnici pokušali su da unište veći deo postojeće dokumentacije i drugih fizičkih dokaza.
- Da bi tačno procenili razmere ljudskih gubitaka, naučnici, državne agencije i jevrejske organizacije još od 1940-ih oslanjale su se na različite evidencije - uključujući popise stanovništva, zarobljene arhive Nemačke i drugih država sila osovine i posleratne istrage.
- Trenutne procene mogu se menjati kako se budu otkrivali novi dokumenti ili istoričari budu dospeli do preciznijih shvatanja događaja. Iako se verovatno nikada neće utvrditi tačni brojevi, posle 70 godina istraživanja i sve više dostupnih arhiva, ove procene se verovatno neće drastično promeniti u godinama koje slede.
Uvod
Holokaust je bio sistematski, birokratski, progon i ubistvo šest miliona jevrejskih muškaraca, žena i dece pod okriljem države, sproveden od strane nacističkog režima i njegovih saradnika. Nacisti, koji su na vlast u Nemačkoj došli u januaru 1933. godine, verovali su da su Nemci „rasno superiorni“ i želeli su da stvore „rasno čistu“ državu. Jevreji, smatrani „inferiornijima“, smatrani su stranom pretnjom takozvanoj nemačkoj rasnoj zajednici.
Tokom perioda Holokausta, nemačke vlasti su ciljale i ubijale i druge grupe, uključujući ponekad i njihovu decu, zbog njihove navodne rasne i biološke inferiornosti: Rome (Cigane), Nemce sa invaliditetom i neke slovenske narode (posebno Poljake i Ruse). Ostale grupe su proganjane po političkom, ideološkom i bihevioralnom osnovu, među njima komunisti, socijalisti, Jehovini svedoci i homoseksualci.
Pošto su Nacisti zagovarali i ubijanje dece „neželjenih“ grupa, deca - naročito jevrejska i romska deca – bila su posebno ugrožena u eri Holokausta.
Izračunavanje broja ljudi koji su ubijeni kao rezultat nacističke politike je težak zadatak. Ne postoji nijedan dokument iz ratnih vremena koji su sačinili nacistički zvaničnici i u kome se tačno navodi koliko je ljudi ubijeno u Holokaustu ili Drugom svetskom ratu uopšte.
Da bi tačno procenili razmeru ljudskih gubitaka, naučnici, jevrejske organizacije i vladine agencije od četrdesetih godina 20. veka oslanjaju se na različite evidencije, kao što su izveštaji o popisu stanovništva, zarobljene arhive nemačke i sila osovine i posleratne istrage, kako bi sakupili ove statistike podatke. Kako sve više dokumenata izbija na videlo i kako naučnici stiču sve preciznija shvatanja o Holokaustu, procene ljudskih gubitaka mogu se menjati.
Najvažnija stvar koju treba imati na umu tokom pokušaja dokumentovanja broja žrtava Holokausta jeste da nigde u svetu ne postoji neki objedinjeni spisak onih koji su nestali.
Dokumentovanje Holokausta: Primeri dokumenata
(slike)
U nastavku su iznete najbolje trenutne procene civila i zarobljenih vojnika ubijenih od strane nacističkog režima i njegovih saradnika.
Te se procene prave na osnovu ratnih izveštaja koje su sačinili oni koji su sprovodili nacističku politiku stanovništva i posleratnih demografskih istraživanja o gubitku stanovništva tokom Drugog svetskog rata.
Broj mrtvih
Grupa | Broj mrtvih |
|
|
Jevreji | 6 miliona |
Sovjetski civili | Oko 7 miliona (uključujući 1,3 miliona jevrejskih civila iz Sovjetskog Saveza koji su uključeni u cifru od 6 miliona Jevreja) |
Sovjetski ratni zarobljenici | Oko 3 miliona (uključujući oko 50.000 vojnika Jevreja) |
Poljski civili nejevreji | oko 1,8 miliona (uključujući između 50.000 i 100.000 pripadnika poljske elite |
Srpski civili (na teritoriji Hrvatske, Bosne i Hercegovine |
312.000 |
Ljudi sa invaliditetom koji su živeli u institucijama |
do 250.000 |
Romo (Cigani) | do 250.000 |
Jehovini svedoci |
oko 1.900 |
Kriminalci povratnici i tzv. socijalna lica |
Najmanje 70.000 |
Nemci – politički protivnici i aktivisti pokreta otpora sa teritorija pod okupacijom sila osovine |
Neutvrđen broj |
Homoseksualci | Stotine, moguće hiljade (moguće je da su ubrojani među 70.000 kriminalaca povratnika i tzv. asocijalnih lica - videti gore) |
Jevrejski gubici po lokaciji smrti
U daljem tekstu su date najbolje procene broja Jevreja žrtava Holokausta prema lokaciji smrti
Lokacija smrti | Jevrejski gubici |
Aušvic kompleks (uključujući Birkenau, Monowitz,i manje logore) | približno 1 milion |
Treblinka 2 | približno 925.000 |
Belzec | 434.508 |
Sobibor | Najmanje 167.000 |
Chelmno | 156.000– 172.000 |
Operacije streljanja na različitim lokacijama u centralnoj i južnoj Poljskoj pod nemačkom okupacijom |
najmanje 200.000 |
Operacije streljanja u zapadnoj Poljskoj pod aneksijom (oblast Wartheland) |
najmanje 20.000 |
Smrti u drugim objektima koje su Nemci koristili kao koncentracione logore | Najmanje 150.000 |
Operacije streljanja i ubijanja u vagonima sa gasom na stotinama lokacija u delu Sovjetskog Saveza pod nemačkom okupacijom |
Najmanje 1,3 miliona |
Operacije streljanja u Sovjetskom Savezu, nemački, austrijski i češki Jevreji deportovani u , Sovjetski Savez) |
približno 55.000 |
Operacije streljanja, ubijanja u vagonima sa gasom u Srbiji |
najmanje 15.088 |
Streljani ili mučeni do smrti u Hrvatskoj od strane ustaškog režima |
23.000–25.000 |
Smrti u getoima | najmanje 800.000 |
Drugo (1 – napomena na kraju teksta) | najmanje 500.000 |
Napomene o dokumentaciji
Nijedan jedini ratni dokument
Ne postoji nijedan dokument iz rata koji sadrži gore navedene procene smrti Jevreja.
Postoje tri očita i međusobno povezana razloga za nedostatak bilo kakvog dokumenta:
- Prikupljanje sveobuhvatne statistike o Jevrejima koje su ubile nemačke vlasti i vlasti drugih sila osovine počelo je 1942 i 1943. Ovaj postupak je prekinut tokom poslednjih godinu i po dana rata.
- Počev od 1943. godine, kad je postalo jasno da će izgubiti rat, Nemci i njihovi saveznici iz sila osovine uništili su veći deo postojeće dokumentacije. Oni su takođe uništili i fizičke dokaze o masovnim ubistvima.
- Nije bilo raspoloživog osoblja voljnog da prebrojava mrtve Jevreje do samog kraja Drugog svetskog rata i nacističkog režima. Stoga su ukupne procene počele da se prave tek u periodu nakon završetka rata i one se zasnivaju na podacima o demografskim gubicima i dokumentima počinilaca. Iako fragmentarni, ovi izvori pružaju ključne podatke na osnovu kojih se mogu vršiti proračuni.
Samo jedna sveobuhvatna statistička studija sprovedena za račun šefa SS-a Hajnriha Himlera preživela je rat. Kopija studije je bila među dokumentacijom koju je američka vojska zarobila 1945. Pored toga, nekoliko regionalnih kompilacija ovakvih stravičnih podataka bilo je među dokumentima koje su nakon Drugog svetskog rata zarobile američke, britanske i sovjetske snage. Sjedinjene Države, Velika Britanija i Sovjetski Savez koristili su većinu ovih dokumenata u različitim prilikama kao dokazne predmete u krivičnim ili parničnim postupcima protiv nacističkih počinilaca.
Poljske i sovjetske cifre koje se odnose na civilne žrtve
Što se tiče poljskih i sovjetskih podataka o civilnom žrtvama, u ovom trenutku nema dovoljno demografskih alata koji bi istoričarima omogućili da naprave razliku između:
- rasno ciljanih lica
- lica koja su ili za koje se veruje da su bila aktivne u pokretu otpora
- lica ubijenih u cilju odmazde zbog neke stvarne ili percipirane aktivnosti otpora koju je izvršio neko drugi
- gubitaka usled takozvane kolateralne štete u istinskim vojnim operacijama.
Bukvalno sve smrti sovjetskih, poljskih i srpskih civila tokom vojnih i protiv-partizanskih operacija, međutim, imale su rasističku komponentu. Nemačke jedinice su te operacije vodile sa ideološki motivisanim i namernim nepoštovanjem života civilnog stanovništva.
Zaključak
Brojanje žrtava je važno za istraživanje i razumevanje veličine zločina. Veličina ovih zločina je sada jasna. A iza svakog broja stoje pojedinci kojima su uništene nade i snovi. Napori na imenovanju žrtava važni su za vraćanje individualnosti i dostojanstva licima koje su njihove ubice htele da unište.
Napomena (1)
„Drugo“ obuhvata, na primer, osobe ubijene u operacijama streljanja u Poljskoj 1939–1940; kao partizani u Jugoslaviji, Grčkoj, Italiji, Francuskoj ili Belgiji; u radnim bataljonima u Mađarskoj; tokom antisemitskih akcija u Nemačkoj i Austriji pre rata; od strane Gvozdene garde u Rumuniji, 1940–1941; i na marševima evakuacije iz koncentracionih i radnih logora u poslednjih šest meseci Drugog svetskog rata. Tu spadaju i ljudi koji su uhvaćeni u skrivanju i ubijeni u Poljskoj, Srbiji i drugde u Evropi pod nemačkom okupacijom.
Na sledećem linku na sajtu Memorijalnog muzeja SAD možete pročitati tekst i na engleskom https://encyclopedia.ushmm.org/content/en/article/documenting-numbers-of-victims-of-the-holocaust-and-nazi-persecution