Kneginje Ljubice 14, 11000 Beograd

Vesti iz sveta i Izraela

Enciklopedija Holokausta: Dokumentovanje broja žrtava Holokausta i nacističkog progona
15.10.2020.

Memorijalni muzej Holokausta SAD

 

ENCIKLOPEDIJA HOLOKAUSTA

DOKUMENTOVANJE BROJA ŽRTAVA HOLOKAUSTA I NACISTIČKOG PROGONA

 

Holokaust je najbolje dokumentovani slučaj genocida. Uprkos tome, izračunavanje tačnog broja pojedinaca ubijenih kao rezultat nacističke politike je nemoguć zadatak. Ne postoji nijedan dokument iz vremena rata  u kome se precizno navodi koliko je ljudi ubijeno. 

 

KLJUČNE ČINJENICE

 

  1. Pred kraj rata, Nacisti i njihovi saradnici pokušali su da unište veći deo postojeće dokumentacije i drugih fizičkih dokaza.
  2. Da bi tačno procenili razmere ljudskih gubitaka, naučnici, državne agencije i jevrejske organizacije još od 1940-ih oslanjale su se na različite evidencije - uključujući popise stanovništva, zarobljene arhive Nemačke i drugih država sila osovine i posleratne istrage.
  3. Trenutne procene mogu se menjati kako se budu otkrivali novi dokumenti ili istoričari budu dospeli do preciznijih shvatanja događaja. Iako se verovatno nikada neće utvrditi tačni brojevi, posle 70 godina istraživanja i  sve više dostupnih arhiva, ove procene se verovatno neće drastično promeniti u godinama koje slede.

 

Uvod

Holokaust je bio sistematski, birokratski, progon i ubistvo šest miliona jevrejskih muškaraca, žena i dece pod okriljem države, sproveden od strane nacističkog režima i njegovih saradnika. Nacisti, koji su na vlast u Nemačkoj došli u januaru 1933. godine, verovali su da su Nemci „rasno superiorni“ i želeli su da stvore „rasno čistu“ državu. Jevreji, smatrani „inferiornijima“, smatrani su stranom pretnjom takozvanoj nemačkoj rasnoj zajednici.

Tokom perioda Holokausta, nemačke vlasti su ciljale i ubijale i druge grupe, uključujući ponekad i njihovu decu, zbog njihove navodne rasne i biološke inferiornosti: Rome (Cigane), Nemce sa invaliditetom i neke slovenske narode (posebno Poljake i Ruse). Ostale grupe su proganjane po političkom, ideološkom i bihevioralnom osnovu, među njima komunisti, socijalisti, Jehovini svedoci i homoseksualci.

Pošto su Nacisti zagovarali i ubijanje dece „neželjenih“ grupa, deca - naročito jevrejska i romska deca – bila  su posebno ugrožena  u eri Holokausta.

Izračunavanje broja ljudi koji su ubijeni kao rezultat nacističke politike je težak zadatak. Ne postoji nijedan dokument iz ratnih vremena koji su sačinili nacistički zvaničnici i u kome se tačno navodi koliko je ljudi ubijeno u Holokaustu ili Drugom svetskom ratu uopšte.

Da bi tačno procenili razmeru ljudskih gubitaka, naučnici, jevrejske organizacije i vladine agencije od četrdesetih godina 20. veka oslanjaju se na različite evidencije, kao što su izveštaji o popisu stanovništva, zarobljene arhive nemačke i sila osovine i posleratne istrage, kako bi sakupili ove statistike podatke. Kako sve više dokumenata izbija na videlo  i kako naučnici stiču sve preciznija shvatanja o  Holokaustu, procene ljudskih gubitaka mogu se menjati.

Najvažnija stvar koju treba imati na umu tokom pokušaja dokumentovanja broja žrtava Holokausta jeste da nigde u svetu ne postoji neki objedinjeni spisak onih koji su nestali.

Dokumentovanje Holokausta: Primeri dokumenata

(slike)

U nastavku su iznete najbolje trenutne procene civila i zarobljenih vojnika ubijenih od strane nacističkog režima i njegovih saradnika.

Te se procene prave na osnovu ratnih izveštaja koje su sačinili oni koji su sprovodili nacističku politiku stanovništva i posleratnih demografskih istraživanja o gubitku stanovništva tokom Drugog svetskog rata.

Broj mrtvih

Grupa

Broj mrtvih

 

 

Jevreji

6 miliona

 

 

Sovjetski civili

Oko 7 miliona (uključujući 1,3 miliona jevrejskih civila iz Sovjetskog Saveza koji su  uključeni u cifru od 6 miliona Jevreja)

Sovjetski ratni zarobljenici

Oko 3 miliona (uključujući oko  50.000 vojnika Jevreja)

 

Poljski civili  nejevreji

oko 1,8 miliona (uključujući između 50.000 i 100.000 pripadnika poljske elite

Srpski civili  (na teritoriji Hrvatske, Bosne i Hercegovine

 

 

312.000

Ljudi sa invaliditetom koji su živeli u institucijama

 

 

do 250.000

Romo (Cigani)

do 250.000

Jehovini svedoci

 

oko 1.900

Kriminalci povratnici   i tzv. socijalna lica

 

 

Najmanje 70.000

Nemci – politički protivnici i aktivisti pokreta otpora  sa teritorija pod okupacijom sila osovine

 

 

 

Neutvrđen broj

 

 

Homoseksualci

Stotine, moguće hiljade (moguće je da su ubrojani među 70.000 kriminalaca povratnika i tzv. asocijalnih lica  - videti gore)

 

Jevrejski gubici po lokaciji smrti

 

U daljem tekstu su date najbolje procene broja Jevreja žrtava Holokausta prema lokaciji smrti

 Lokacija smrti

Jevrejski gubici

Aušvic kompleks (uključujući Birkenau, Monowitz,i manje logore)

približno 1 milion

 

Treblinka 2

približno 925.000

Belzec

434.508

 

Sobibor

Najmanje 167.000

 

Chelmno

156.000–

172.000

Operacije streljanja na različitim lokacijama u centralnoj i južnoj  Poljskoj pod nemačkom okupacijom

 

najmanje 200.000

Operacije streljanja u zapadnoj Poljskoj pod aneksijom (oblast Wartheland)

 

najmanje 20.000

Smrti u drugim objektima koje su Nemci koristili kao koncentracione logore

Najmanje 150.000

Operacije streljanja i ubijanja u vagonima sa gasom na stotinama lokacija u delu Sovjetskog Saveza pod nemačkom okupacijom

 

Najmanje 1,3 miliona

Operacije streljanja u Sovjetskom Savezu, nemački, austrijski i češki Jevreji deportovani u , Sovjetski Savez)

 

približno 55.000

Operacije streljanja, ubijanja u vagonima sa gasom u Srbiji

 

najmanje 15.088

Streljani ili mučeni do smrti  u Hrvatskoj od strane ustaškog režima

 

23.000–25.000

 

Smrti u getoima

najmanje 800.000

 

Drugo (1 – napomena na kraju teksta)

najmanje 500.000

 

 

Napomene o dokumentaciji

Nijedan jedini ratni dokument

Ne postoji nijedan dokument iz rata koji sadrži gore navedene procene smrti Jevreja.

Postoje tri očita i međusobno povezana razloga za nedostatak bilo kakvog dokumenta:

  1. Prikupljanje sveobuhvatne statistike o Jevrejima koje su ubile nemačke vlasti i vlasti drugih sila osovine  počelo je 1942 i 1943. Ovaj postupak je prekinut tokom poslednjih godinu i po dana rata.
  2. Počev od 1943. godine, kad je postalo jasno da će izgubiti rat, Nemci i njihovi saveznici iz sila osovine uništili su veći deo postojeće dokumentacije. Oni su takođe uništili i fizičke dokaze o masovnim  ubistvima.
  3. Nije bilo  raspoloživog osoblja voljnog da  prebrojava mrtve Jevreje do samog kraja Drugog svetskog rata i nacističkog režima. Stoga su  ukupne procene počele da se prave tek u periodu nakon završetka rata i one se zasnivaju na podacima o demografskim gubicima i dokumentima počinilaca. Iako fragmentarni, ovi izvori pružaju ključne podatke na osnovu kojih se mogu vršiti proračuni.

 

Samo jedna sveobuhvatna statistička studija sprovedena za račun šefa SS-a Hajnriha Himlera   preživela je rat. Kopija studije je bila među dokumentacijom koju je američka vojska zarobila 1945. Pored toga, nekoliko regionalnih kompilacija ovakvih stravičnih podataka bilo je među dokumentima koje su nakon Drugog svetskog rata zarobile američke, britanske i sovjetske snage. Sjedinjene Države, Velika Britanija i Sovjetski Savez koristili su većinu ovih dokumenata u različitim prilikama kao dokazne predmete u krivičnim ili parničnim postupcima protiv nacističkih počinilaca.

 

Poljske i sovjetske cifre koje se odnose na civilne žrtve

Što se tiče poljskih i sovjetskih podataka o civilnom žrtvama, u ovom trenutku nema dovoljno demografskih alata koji bi istoričarima omogućili da naprave razliku između:

  1. rasno ciljanih lica
  2. lica koja su ili za koje se veruje da su bila aktivne u pokretu otpora
  3. lica ubijenih u cilju odmazde zbog neke stvarne ili percipirane aktivnosti otpora koju je izvršio neko drugi
  4. gubitaka usled takozvane kolateralne štete u istinskim vojnim operacijama.

 

Bukvalno sve smrti sovjetskih, poljskih i srpskih civila tokom vojnih i protiv-partizanskih  operacija, međutim, imale su rasističku komponentu. Nemačke jedinice su te operacije vodile sa ideološki motivisanim i namernim nepoštovanjem života civilnog stanovništva.

Zaključak

Brojanje žrtava je važno za istraživanje i razumevanje veličine zločina. Veličina ovih zločina je sada  jasna. A iza svakog broja stoje pojedinci kojima su uništene nade i snovi. Napori na imenovanju žrtava važni su za vraćanje individualnosti i dostojanstva licima koje su njihove ubice htele da unište.

Napomena (1)

„Drugo“ obuhvata, na primer, osobe ubijene u  operacijama streljanja u Poljskoj 1939–1940; kao partizani u Jugoslaviji, Grčkoj, Italiji, Francuskoj ili Belgiji; u radnim bataljonima u Mađarskoj; tokom antisemitskih akcija u Nemačkoj i Austriji pre rata; od strane Gvozdene garde u Rumuniji, 1940–1941; i na marševima evakuacije iz koncentracionih i radnih logora u poslednjih šest meseci Drugog svetskog rata.  Tu spadaju i ljudi koji su uhvaćeni u skrivanju i ubijeni u Poljskoj, Srbiji i drugde u Evropi pod  nemačkom okupacijom.

Na sledećem linku na sajtu Memorijalnog muzeja SAD  možete pročitati tekst i na engleskom https://encyclopedia.ushmm.org/content/en/article/documenting-numbers-of-victims-of-the-holocaust-and-nazi-persecution

 


Tagovi

Predstavnici SJOS na obeležavanju 80 godina od oslobođenja Aušvica

Osamdeseta godišnjica od kako su sovjetske trupe oslobodile Aušvic obeležena je na mestu nekadašnjeg logora smrti, a uveliko s...

DETALJNIJE
Međunarodni dan sećanja na žrtve Holokausta: Nikada više

Predsednik Vlade Miloš Vučević položio je danas venac na spomenik Menora u plamenu na Dunavskom keju u Beogradu, povodom obeležavanja Međuna...

DETALJNIJE
Tematsko vođenje: Sećanje na žrtve logora na Sajmištu (1941-1944)

U ponedeljak, 27. januara u 17:30 Memorijalni centar Staro sajmište organizuje tematsko vođenje: Sećanje na žrtve logora na Sajmištu ...

DETALJNIJE
Obeleženo 83 godine od Novosadske racije

Polaganjem venaca na spomenik Porodica, na Keju žrtava racije u Novom Sadu obeležena je 83. godišnjica Pogroma u Novosadskoj raciji. Sećanje...

DETALJNIJE