Kneginje Ljubice 14, 11000 Beograd

Intervju Aleksandar Jinker: Moramo da dovedemo kuću u red
4.4.2019.

Igranka bez prestanka u Jevrejskoj opštini Beograd kao da lagano jenjava. Posle višemesečnog brukanja i sramoćenja vaskolike jevrejske zajednice po štampi i elektronskim medijima, njeni ozlojeđeni i zgađeni pripadnici iz Beograda održali su polovinom marta Izbornu skupštinu i izabrali predsednika i članove Veća i Nadzornog odbora. Ostalo je još "samo" da Država to primi k znanju i u Registar verskih i crkvenih zajednica ubeleži ove promene. Ali, ona se nećka iz samo njoj znanih razloga, koje ovdašnji Jevreji ne mogu da shvate nego samo da nagađaju - što i čine.

Naš sagovornik je Aleksandar Saša Jinker, novoizabrani predsednik JOB-a. Od toga što je izabran koristi neće imati nikakve, ali se nada, usuđujemo se reći veruje, da ćemo je imati mi. Kako vidi sebe u ovoj novoj ulozi i šta mu je prvo i najvažnije činiti, pokušali smo da saznamo u razgovoru koji vam ovde prenosimo.

Pre nego se dohvatimo teških pitanja, možete li nam bar nešto reći o sebi, mnogi vas ne znaju?

- Rođen sam u Izraelu 1955. godine, a moji su se već 1956. vratili u Jugoslaviju. Iselili su se iz Jugoslavije 1949. godine. Otac je bio Jevrejin i smatrao je da mu je mesto u Izraelu, a majka je Srpkinja i pristala je da pođe sa svojim suprugom u tu za nju nepoznatu zemlju. Živeli su vrlo teško tamo, majka, koja je došla iz građanske porodice, na primer, prvi put je muzla krave. Nikada nije naučila jezik, dok je ocu to pošlo za rukom, ali ne baš brzo. Zbog tog teškog života, a i zbog toga što je mama u Jugoslaviji ostavila svoju majku, počela je da pritiska oca da se vrate. On je bio popustljive prirode... Jugoslovensko državljanstvo smo ponovo dobili tek 1961. godine.

Sa šezdeset i "kusur" godina, životnog iskustva vam sigurno ne nedostaje. Šta ste po obrazovanju?

- U Jugoslaviji sam završio osnovnu i srednju školu, a potom i diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, na smeru spoljne trgovine. Odslužio sam vojsku i ubrzo posle toga zaposlio se u "Centrotekstilu". Celog života sam u komercijali, baveći se najviše izvoznim poslovima. Posle pet godina prešao sam u "Geneks", koji me je često slao u Ameriku na po nekoliko meseci. Godine 1990. sam dobio mandat u Njujorku, gde sam radio na izvozu konfekcije sve do 1992. godine, kada su nam uveli sankcije, pa me je "Geneks" pozvao natrag. Prva ćerka mi je rođena 1989. ovde, a druga 1991. u Njujorku. Postavilo se pitanje da li da se vraćam u Jugoslaviju ili da ostanem u Americi. Porodično smo odlučili da ostanemo. Počeo sam odmah da radim za jednu austrijsku špeditersku firmu, koja je imala predstavništvo u Njujorku i sa kojom sam sarađivao. Znali su me dobro i ponudili mi posao iako nisam mnogo znao o špediciji. Godine 2001. oni su se prodali DHL-u, a ja za DHL nisam želeo da radim, pa sam sa kolegom Ircem otvorio kancelariju za jednu drugu vrlo poznatu špeditersku firmu. Počeli smo praktično od nule, od, kako se kaže, prve olovke da bismo u jednom trenutku imali 25 zaposlenih. Godine 2013. poželeo sam da se vratim i podneo ostavku.

Izgleda mi da ste idealan čovek za mesto  predsednika Jevrejske opštine Beograd. Imate iskustva sa finansijama i kancelarijama što će vam biti od velike koristi, jer, čini mi se da i ovde počenjete od "prve olovke".

- Izgleda, jer iako sam bio zadužen isključivo za prodaju, bavio sam se u velikoj meri menadžerskim poslovima, osiguranjima, kontrolom svih finansija, knjigovodstvom...

Sada ste u penziji?

- Što bi rekao jedan moj drug, ja sam više kao penzioner. Zašto kao, pa zato što ne radim ništa, dakle, nezaposlen sam, a penziju ne primam jer još nemam 65 godina. Posle 24 godine rada u Americi, zaradio sam i američku, ali još nisam počeo da je primam jer kod njih je penzioni sistem nešto drugačiji, da sada ne gnjavimo čitaoce, u svakom slučaju finasijskih problema nemam, nikada nisam bio ni vlasnik ni suvlasnik neke firme, niti sam neko preduzeće doveo u bankrotstvo.

Šta vidite kao svoj prvi zadatak u JOB-u?

- Da finansjiski konsolidujem situaciju.

Koliki su dugovi Opštine?

- Ne znam, to možemo samo da pretpostavljamo, jer još nemamo pristup ni jednom dokumentu. Otprilike smo izračunali da je dug bar 200 000 evra, ako nije i veći. Imam informacije da je dug za zdravstveno osiguranje "Dženeraliju" od tri do četiri rate, a jedna rata je oko 30 000 evra. Moram da kažem članovima JOB-a, a verujem da će to zanimati najviše naše starije članove, da to njihovo osiguranje visi o koncu. Znamo i da se advokatima duguje četrdesetak hiljada evra, zatim tu su i dugovi za komunalije koji pristižu svakog meseca, a ne plaćaju se. Šta se još duguje - ne znamo. Ne mogu da računam u dug ono što nije zavedeno u knjige, a sigurno nije zavedeno ono što je moj prethodnik obećao, a nije isplatio, recimo, maloletnim članovima po 5 000 dinara mesečno. On to ne isplaćuje od maja prošle godine. Predizborna obećanja gospodina Danila Medića zasnivala su se na zdravstvenom osiguranju, pomoći deci i otvaranju vrtića za koji ne znam da li uopšte radi.  Znači, prvi korak je da vidimo šta imamo na računu i da li uopšte nešto imamo. Prihodi jevrejske opštine Beograd od restitucije, dakle od izdavanja nekretnina, bi trebalo da su, tako pretpostavljamo, oko 50 000 evra mesečno. Sam gospodin Medić je u jednom intervjuu pre više od godine dana rekao da Opština prihoduje od izdavanja nekretnina negde oko 35 000 evra. Do tada joj je bilo vraćeno pedesetak nekretnina, a danas tih vraćenih nekretnina ima oko sto, pa iz toga izvlačimo zaključak. E, sad, ako je osiguranje sklopljeno sa "Dženeralijem" mesečno 30 000 evra, ako su troškovi Kancelarije desetak hiljada, ako je obećanje deci isto negde oko deset hiljada to vam je već tih 50 000 koje moramo plaćati na mesečnom nivou, a da ne govorimo o troškovima za gotovo 40 zaposlenih koliko ih po svemu sudeći ima...

Kojih, sada, 40 zaposlenih Jevrejska opština nema 40 zaposlenih?

- Nema, ali zajedno sa firmom koju je osnovala, čiji su zaposleni svi pod platama, ima. Ne znamo koliko tačno iznose njihove plate, videćemo kada dođemo do tih dokumenata, ali izgleda da je Medićev jedini prioritet isplata tih plata. Našli smo neka dokumenta iz kojih se vidi da se plaćaju i članovi Veća Opštine koji po našem statutu ne mogu da budu ni u kakvom poslovnom odnosu sa JOB-om. Ta situacija je neodrživa i moraćemo da, kada budemo imali sve podatke, pogledamo šta od toga može da ostane, a šta da revidiramo. 

Pretpostavimo da Ministarstvo pravde upiše promenu, odnosno da je izabran novi predsednik i da Savez jevrejskih opština počne JOB-u da isplaćuje ona sredstva koja mu po Zakonu o otklanjanju posledica duzimanja imovine žrtvama Holokausta, koje nemaju živih zakonskih naslednika pripadaju. Vi taj novac opet nećete moći da trošite u svrhe isplate dugova koje je bivša uprava napravila, jer Zakon taksativno navodi na šta se ona mogu trošiti.Tako vam ni to neće pomoći.

- Pa, sad, nešto od toga će, mislim, moći da se iskoristi, ali za plate, na primer, savetniku Žiki Pauku za njegove konsultacije i tome slične troškove - sigurno ne. Znači, kada su u pitanju dugovi koji su nastali na osnovu ugovornih obaveza načinjenih verovatno samo zato da se izvuku pare... tu, osim ako su štetni i protivzakoniti, malo šta može da se učini, oni moraju da budu isplaćeni.

Dakle, da, što kažu, rezimiramo, mimo onih obaveza, često počasnih i ceremonijalnih, koje sleduju svakom predsedniku, vaš prvi zadatak je konsolidacija poslovanja Opštine.

- Da, ta konsolidacija mi je prvenstveni zadatak, jer dok se to ne uradi nemamo o čemu da pričamo. Ali, to mi je struka, time sam se celog svog radnog veka bavio pa mi ni sada neće biti teško. Drugo, mora da se zna da ovakva vrsta poslovanja kakva je do sada bila, jer Opština je kao neka firma, nikada više nikom ne padne na pamet.

Na šta konkretno mislite?

- Pa, evo, recimo, članstvo već godinu i po dana nema pojma na šta se novac troši. Znaju, na primer, da postoji zdravstveno osiguranje, ali nemaju predstavu koliko ono košta. Prihodi od nekretnina će i dalje biti najveći deo prihoda Opštine. Ovaj deo u gotovini, čiju je isplatu Savez jevrejskih opština obustavio, iako nemam te detelje koliko on iznosi, znam da je mnogo manji od prihoda od izdavanja nekretnina. Ne vidim, dakle, da je taj deo od Saveza, na koji se dosadašnja uprava pozivala, toliko značajan u odnosu na prihode od izdavanja.

Da, ali prethodna uprava nije propuštala priliku da srpskoj javnosti "objasni" kako Savez JOB-u nezakonito uskraćuje ono što nam država daje.

- U stvari, cela diskusija o tome je zamena teze. Sve vreme opozvana uprava priča o Savezu i napada ga zbog toga što je obustavio isplatu. Ne znam o tome mnogo, ali potpuno razumem da je Savez to učinio zato što ovi nisu hteli da daju izveštaj o utrošku. Ali, ako sada govorim, ne kao predsednik nego, kao običan član JOB-a, moram da kažem da nemam pojma na šta se troše te pare koje su prihodovane od izdavanja nekretnina. Nema ni jednog zvaničnog dokumenta, ma ni jednog imejla, u kojem stoji: "prihodovali smo ovoliko, potrošili toliko". Potpuna netransparentnost. I, naravno, da ne bi morali o tome da pričaju, oni pričaju sve vreme o Savezu svaljujući na njega drvlje i kamenje. Naš glavni zadatak je, dakle, da utvrdimo prihode Jevrejske opštine Beograd i njene rashode, a sa Savezom ćemo da vidimo.

Koliko ste vi uopšte bili do vog trenutka povezani sa životom i radom Jevrejske zajednice Srbije, sa jevrejskom opštinom Beograd?  Verujem da vas mnogi članovi JOB-a ne znaju.

- Znam da me mnogi ne znaju, jer sam dugo bio u inostranstvu, otišao sam maltene kao omladinac. Kada sam se vratio odmah sam se, da tako kažem, prijavio i učestvovao na svim mogućim skupovima i okupljanjima, skupštinama, proslavama i međuklupskim susretima. Kao klinac, od šeste do 19. godine išao sam sa jevrejskom omladinom na letovanja...

Jeste li na tim letovanjima i susretima ikada videli gospodina Medića?

- Ne, nikad! Kažu da se on pojavio ovde 2015. godine. Ja sam ga upoznao tek u vreme ranije privremene uprave kojoj je na čelu bio moj brat, bilo je to u septembru na proslavi Rošašana, kada je otvoren vrtić, pa je posle bila neka zakuska u Soušal holu Sinagoge.

Kakva su vaša očekivanja, kako će Država da reaguje, hoće li Ministarstvo pravde da ispoštuje volju članova Jevrejske opštine i registruje njenu novu upravu?

- Ne znam šta da vam kažem, malo sam razočaran. Nisu prihvatili i upisali privremenu upravu, odnosno njenog predsednika Dubravka Vajića. Čitao sam tu korespodenciju i meni kao ekonomisti nije baš jasna. Po zakonu, krovna institucija Savez jevrejskih opština samo obaveštava Ministarstvo pravde o nastalim promenama i to je to. Nije na Državi da se meša u naš rad. Ali Ministarstvo pravde stalno traže neku dodatnu dokumentaciju, ne znam koja im to dokumentacija treba. Pa nije čak ni dokumentacija sporna, njihov odgovor je da oni žele da čuju i "drugu stranu". To mi izgleda kao kada bi, na primer, na predsedničkim izborima bio izabran Tomislav Nikolić, a Država, umesto da to prosto primi k znanju, traži da čuje i šta o tome ima da kaže Boris Tadić. Prvo, kako su mi objasnili pravnici, to je upravni postupak i tu nema dve strane nego samo jedna. Ima samo jedna strana koja je poslala zahtev i Ministarstvo pravde, koje ili prihvati ili odbije. Mi ovde nemamo ni jedno ni drugo, ni prihvatanje ni odbijanje. Zato, ako se ne donese odluka u roku od 60 dana smatra se da je zahtev prihvaćen. Iz toga crpimo legitimitet. Ministarstvo pravde nije posle 60 dana odgovorilo o privremenoj upravi i ona je, s obzirom na to da je dobila mandat, zakazala izbore.

Ako nema pravnih smetnji, onda ne ostaje ništa drugo nego da pretpostavimo da je to što radi ili tačnije ne radi Ministarstvo pravde - politička zavrzlama kojoj ovde nema mesta.

- To ne znam i ne želim da nagađam. To što svaki izbori dovedu sve više glasača treba da znači da je članstvo krajnje ogorčeno. Imali smo izbore na kojima je Danilo Medić imao 187 glasova, a Dubravko Vajić 231 glas. Na poslednjim izborima imali smo 334 glasa za mene, a pet za Medića. Te glasove koje sam dobio ne shvatam toliko kao glasove za mene koliko kao glasove protiv dosadašnjeg predsednika Danila Medića. Izbori su bili perfektno organizovani što nam je potvrđeno i od Biroa za društvena istraživanja (BIROD) koji je sproveo monitoring.

Ovde je postojala Kancelarija, šta će biti sa ljudima koji su u njoj radili, slušali predsednika i, verujem, bili izloženi mobingu?

- Svi koji se nisu ogrešili o zakon, moral i nisu radili na štetu Opštine nemaju razloga da se brinu - što se mene tiče. Naravno o tome neću odlučivati samo ja. U svakom slučaju,  formalnopravno oni i dalje ostaju zaposleni. Međutim, oni među njima koji su učestvovali u malverzacijama neće imati više mesta ovde.

Dobro, a ko sada ovde radi, volonteri?

- Ovde imamo troje koji rade, koji su radili kod Medića i nisu mogli više da izdrže. Dvoje njih su bili u istraživačkom timu za restituciju i jedna, koja je radila na više stvari da bi pred kraj i ona radia na restituciji. Oni će nam svakako biti potrebni. Znači, oni koji se nisu ogrešili moći će da se vrate, a koji su to proceniće Pravna služba i Nadzorni odbor.

Kako je, po vašem mišljenju, naše nejevrejsko okruženje doživelo zbivanja u Jevrejskoj opštini Beograd?

- Koliko je meni poznato, mislim da smo prvi put dospeli u fokus javnosti i to po staroj predrasudi o Jevrejima i parama. To, naravno, zahvaljujući bivšem rukovodstvu koje je tako predstavilo situaciju, odnosno da smo mi kriminalna grupa koja se bori za pare. Međutim, upravo je suprotno jer mi smo ti koji ne znamo koliko je i na šta trošeno. Čitam, ne preterano, ali povremeno, komentare i vidim da ima tamo svega. Bivše rukovodstvo koristi strašan rečnik i ja se sigurno time neću baviti niti tako govoriti javnosti. Govoriću samo onoliko koliko mogu da potkrepim argumentima i dokumentima.

Da, sećam se kako su u razgovoru na jednoj od televizija napadali rabina tvrdeći da se bavi prebrojavanjem krvnih zrnaca, da bi, kasnije, u želji da ga omalovaže i diskvalifikuju, upravo oni njemu "prebrojavali krvna zrnca" i nazvali ga konvertitom, zaboravljajući pritom da je prema Tori "dostojanstvo jednog Jevrejna jače i veće ukoliko je on to po ubeđenju", a ne rođenjem. Zaista nizak nivo diskusije i visok nivo nepoznavanje sopstvene vere i tradicije.

- Pa dovoljno je samo da pogledate ovakvo njihovo saopštenje: "Obaveštavamo javnost da je juče kriminalna grupa koja je nasilno zaposela zgradu Jevrejske opštine..."  Da ništa drugo nisu uradili, samo način njihovog obraćanja javnosti i pripadnicima jevrejske zajednice je dovoljan da ih diskredituje. Taj rečnik nije dostojan uprave, odnosno predsednika Jevrejske opštine. Ovo je po meni skandalozno i nemam ništa drugo da kažem.

Šta je sa izbornom skupštinom zakazanom za 14. april?

- Nju definitivno nećemo podržati. Mi smo pokušali da ujedinimo sve to 17. marta, on je to odbio...

Rekoste da vam je prvi zadatak finansijska konsolidacija, šta ide iza toga?

- Zadaci koje sam pomenuo jesu najvažniji, ali ne i jedini. Nisam govorio o ostalim aspektima našeg rada u koje spadaju vera, kultura, obrazovanje, ali da bismo se time bavili moramo pre svega da dovedemo kuću u red. Ono što želim da kažem jeste da imam Veće koje je drim tim. To su, prvenstveno vrlo pošteni ljudi, a potom i vrlo kvalitetni. Ja sam vrlo otvorena osoba i voleo bih da napišete da su moja vrata otvorena svima, bez razlike. Ja nemam problem da razgovaram sa bilo kim. Moj otac je uvek govorio: "Hajde da čujemo bubnjara i sa druge strane reke". U ovom trenutku članstvu mogu da ponudim samo četiri stvari: poštenje, integritet, nepotkupljivost i transparentnost. Možda je to malo, ali od ovoga kako je do sada bilo, gore ne može biti. Članovi će moći da vide sve odluke Veća JOB-a u elektronskoj formi i smislićemo način da ta komunikacija ne bude jednosmerna. U tome bi od koristi mogao da nam bude i "Jevrejski pregled" jer verujem da naši stariji članovi ne koriste internet. Ne bi bilo loše da, kada se ovo sve završi, u "Jevrejskom pregledu" pozovete sve članove koji koriste internet da nam pošalju svoje mejl adrese da ih uvrstimo na mejling listu kako bismo mogli da ih izveštavamo o svemu što radimo.

Dogovorićemo se.

Želeo bih još da kažem da mi se čini da prethodna vlast Opštine ulaže veliki napor da se u Savez ubaci njihova garnitura, a sve iz želje da uspostave kompletnu kontrolu nad finansijama. Ja imam stav da Jevrejska opština Beograd nije neko ostrvo nego deo sveukupne jevrejske zajednice u Srbiji. Mi moramo da imamo empatiju prema svim članovima familije jevrejskih opština. Znači, kriterijumi za raspodelu, koji ne znam kakavi su sada, ne smeju da budu ni maksimalistički što se tiče Jevrejske opštine Beograd kao, najmnogoljudnije, ni minimalistički. Znači mora da postoji jedna korektna formula koja će biti dugoročna, a ne ad hok. Da se utvrde kriterijumi prema kojima jedna opština, sve i da ima pet miliona članova, ne može da pređe određeni procenat kada je u pitanju podela sredstava po osnovu Zakona o otklanjanju posledica duzimanja imovine žrtvama Holokausta, koje nemaju živih zakonskih naslednika, kao ni da ona najmanja da padne ispod određenog procenta. Moraju da budu zaštićeni oni najmanji. Tu moramo da budemo vrlo osetljivi.

Razgovarao: Saša Ristić


Tagovi

Predstavnici SJOS na obeležavanju 80 godina od oslobođenja Aušvica

Osamdeseta godišnjica od kako su sovjetske trupe oslobodile Aušvic obeležena je na mestu nekadašnjeg logora smrti, a uveliko s...

DETALJNIJE
Međunarodni dan sećanja na žrtve Holokausta: Nikada više

Predsednik Vlade Miloš Vučević položio je danas venac na spomenik Menora u plamenu na Dunavskom keju u Beogradu, povodom obeležavanja Međuna...

DETALJNIJE
Tematsko vođenje: Sećanje na žrtve logora na Sajmištu (1941-1944)

U ponedeljak, 27. januara u 17:30 Memorijalni centar Staro sajmište organizuje tematsko vođenje: Sećanje na žrtve logora na Sajmištu ...

DETALJNIJE
Obeleženo 83 godine od Novosadske racije

Polaganjem venaca na spomenik Porodica, na Keju žrtava racije u Novom Sadu obeležena je 83. godišnjica Pogroma u Novosadskoj raciji. Sećanje...

DETALJNIJE